10/2/2016
U pokušajima da riječima pretočim slikarski izraz
“U pokušajima da u riječi pretočim slikarski izraz, poruku i način Aleksandrovog, Duškovog i Zoričinog slikarstva i njihovih crteža, došla sam do pojma koji zasigurno čini, za svo troje, zajedničkim jedna istina, iskrenost. Kao osnovni imperativ njihovih ostvarenja u crtežu i slici, u tehnikama ulja, uljanih pastela i akrila, oni nam, svi pojedinačno, pokazuju, sasvim jasno, jedan poseban, individualan i snažan izraz. Način na koji Aleksandar uspjeva da ulazi u same suštine likovne forme, u izraženim kolorističkim borbama koje na slikama, kao i čistim i odlučnim potezima i linijom u crtežu, kao krajnji produkt radja i povezuje objektivnost, proizašlu iz njegovog stalnog analitičkog posmatranja i nezanemarivu i sveprisutnu subjektivnost koja je manifest snažne emocije koja oblikuje i upotupnjava njegove kompozicije, daje im dinamiku koja nas ponese koju zatim suprotstavlja površinama mira. Sve to postiže u različitim motivima, od portreta do samostalnih postavki kroz njegov odlučan i glasan, ali poetičan rukopis. Duško, u svojim pastelima postiže izuzetnu zrelost likovnog izraza u načinu na koji komponuje, suprotstavlja i oblikuje bojene površine u kombinaciji sa prozračnim crtežom što stvara jednu posebnu, čak i sjetnu atmosferu. U potrazi za sopstvenim istinama u posmatranju, on uspjeva, sasvim hrabro, da svojom anlitičnosti i načinu na koji osjeća boju koja se finim, mekim prelazima prelijeva iz jedne forme u drugu, mijenjajući svoje vrijednosti, tako nježno, ali ipak tako izražajno, predstavi nama jedan svijet vazdušaste lakoće, prekrasno nestvaran i jos više iskren. Njegovi pasteli, u mojim očima izgledaju kao stihovi najljepše poezije. Zorica, zasigurno najviše od svih, kroz svoje slike i crteže pokazuje jednu čistu, dječiju neposrednost i emociju koja treperi kroz svaku liniju, formu i boju. Njene najveće borbe sa samom sobom ustvari radjaju i stvaraju njene najizražajnije i najiskrenije crteže i slike, iz kojih isijava njena snažna inutitivnost i osjećajnost. Sa potpunom lakoćom, kao nesvjesno, se poigrava linijom i bojom, u kojima ne postoji ni trenutak proračunatosti. Njena ekspesivnost nam ne dozvoljava da tako lako odvratimo pogled sa njenih slika i crteža i postaje zarazna.
Ostvaljam prostora, na kraju, za sva naredna likovna ostvarenja koja ce sigurno da se razvijaju, njihovom posvećenošću i neizbježnim, ali dragocjenim borbama, u pravcima koje ćemo da zovemo njihovim stvaralaštvima.”
Daria Vujasin
